Članovi ozloglašenog zemunskog klana optuženi su u decembru 2001. godine da su te godine izvršili tri otmice – biznismena Miroslava Miškovića, novosadskog biznismena Dragoslava Vukovića i Subotičanina Milenka Aleksića. Otmice je planirao i organizovao vođa ove kriminalne grupe Dušan Spasojević, a njegovi saradnici su ih sprovodili u delo.
Tako su Mile Luković, braća Aleksandar i Miloš Simović i Vladimir Milisavljević, sa još nekoliko saradnika organizovali i izveli otmicu Miroslava Miškovića. „Zemunci” su ga oteli 9. aprila 2001. godine u Bulevaru Arsenija Čarnojevića na Novom Beogradu sa namerom da od njegove porodice iznude novac. Tada su „audijem“ tamnoplave boje presreli Miškovićev „alfa romeo“ i s fantomkama na glavama i oružjem u rukama biznismena naterali da pređe u njihova kola, gde su mu vezali oči, a na ruke stavili lisice. Miškovićevog vozača Dragana Krstića ubacili su u gepek „alfa romea“ i tu ga ostavili dok su Miškovića odvezli u pripremljeno sklonište – šaht. Potom su ga naterali da od zaposlenih u svojoj firmi „Delta holding“ zatraži da skupe pet miliona tadašnjih nemačkih maraka (oko dva i po miliona evra). Otmičari su telefonom istog dana obavestili direktora „Delta sporta“ da treba da prikupe još dva miliona maraka (oko milion evra). On je potom ostavio novac na ugovorenom mestu, nakon čega su zemunci oslobodili Miškovića.
Više teksta
Članovi ozloglašenog zemunskog klana optuženi su u decembru 2001. godine da su te godine izvršili tri otmice – biznismena Miroslava Miškovića, novosadskog biznismena Dragoslava Vukovića i Subotičanina Milenka Aleksića. Otmice je planirao i organizovao vođa ove kriminalne grupe Dušan Spasojević, a njegovi saradnici su ih sprovodili u delo.
Tako su Mile Luković, braća Aleksandar i Miloš Simović i Vladimir Milisavljević, sa još nekoliko saradnika organizovali i izveli otmicu Miroslava Miškovića. „Zemunci” su ga oteli 9. aprila 2001. godine u Bulevaru Arsenija Čarnojevića na Novom Beogradu sa namerom da od njegove porodice iznude novac. Tada su „audijem“ tamnoplave boje presreli Miškovićev „alfa romeo“ i s fantomkama na glavama i oružjem u rukama biznismena naterali da pređe u njihova kola, gde su mu vezali oči, a na ruke stavili lisice. Miškovićevog vozača Dragana Krstića ubacili su u gepek „alfa romea“ i tu ga ostavili dok su Miškovića odvezli u pripremljeno sklonište – šaht. Potom su ga naterali da od zaposlenih u svojoj firmi „Delta holding“ zatraži da skupe pet miliona tadašnjih nemačkih maraka (oko dva i po miliona evra). Otmičari su telefonom istog dana obavestili direktora „Delta sporta“ da treba da prikupe još dva miliona maraka (oko milion evra). On je potom ostavio novac na ugovorenom mestu, nakon čega su zemunci oslobodili Miškovića.
Četiri meseca ranije, „zemunci“ su oteli novosadskog biznismena Dragoslava Vukovića, na, kako se kasnije ispostavilo, predlog kriminalca iz istog grada, Nenada Opačića. Po sličnom principu kao i prilikom otmice Miškovića, kako su pisali mediji, Vukoviću su dali telefon da zove koga god hoće i traži da spreme otkup od pet miliona nemačkih maraka. Vuković je tvrdio da jedva može da obezbedi dva miliona, pa su otmičari uzeli manji iznos, nakon čega je oslobođen.
Oteli su i Subotičanina Aleksića, ali su ga pustili i bez otkupa jer se, prema pisanju medija, ispostavilo da on nema novca.
Spasojević i Luković navode se kao organizatori, ali je postupak protiv njih obustavljen pošto su ubijeni prilikom hapšenja u policijskoj akciji „Sablja“ 2003. godine. Odmah nakon toga, početkom aprila 2003. sudija Četvrtog opštinskog suda u Beogradu Dušan Milenković osudio je ostale optužene. Miloš Simović je dobio 10 godina zatvora, njegov brat Aleksandar i Vladimir Milisavljević Budala po 12 godina. Milan Jurišić zvani Jure osuđen je na četiri godine zbog iznude, dok je Nikola Bajić dobio godinu dana manje za isto krivično delo.
Okružni sud u Beogradu je ukinuo ovu presudu. U ponovljenom postupku članovi grupe osuđeni su na ukupno 30 godina i devet meseci zatvora. Presudu je doneo takođe sudija Milenković i ona je u aprilu 2010. godine potvrđena.
Zanimljivo je da se u danima nakon otmice Miškovića policija nije oglasila, već je javnost o tome obavestio tadašnji narodni poslanik i predsednik Srpske radikalne strane Vojislav Šešelj. Sam Mišković dugo nije javno govorio o otmici, ali je taj događaj opisao u svojoj knjizi „Ja, tajkun“.