Dragoljub Peurača, bivši direktor Inspekcije rada i član Socijalističke partije Srbije, optužen je u maju 2014. da je od kompanija „Manpower“ i „Securitas“ tražio da mu isplate 30.000 i 50.000 evra mita da bi, kao direktor Inspekcije rada, navodno sprečio podnošenje prijava protiv ovih firmi.
Do hapšenja Peurače došlo je nakon što su se policiji javio vlasnik firme od kojih je tražio mito. Od njega je Peurača tražio 30.000 hiljada evra i upozorio da će biti u problemu jer je radnica preminula na radnom mestu. Rekao je da bi i polovina sume mogla da reši problem. Vlasnik je obavestio policiju koja se uključila u slučaj i počela da prisluškuje i prati Peuraču. Po Peuračinim uputstvima, čovek je novac ostavio u jednoj advokatskoj kancelariji.
Više teksta
Dragoljub Peurača, bivši direktor Inspekcije rada i član Socijalističke partije Srbije, optužen je u maju 2014. da je od kompanija „Manpower“ i „Securitas“ tražio da mu isplate 30.000 i 50.000 evra mita da bi, kao direktor Inspekcije rada, navodno sprečio podnošenje prijava protiv ovih firmi.
Do hapšenja Peurače došlo je nakon što su se policiji javio vlasnik firme od kojih je tražio mito. Od njega je Peurača tražio 30.000 hiljada evra i upozorio da će biti u problemu jer je radnica preminula na radnom mestu. Rekao je da bi i polovina sume mogla da reši problem. Vlasnik je obavestio policiju koja se uključila u slučaj i počela da prisluškuje i prati Peuraču. Po Peuračinim uputstvima, čovek je novac ostavio u jednoj advokatskoj kancelariji.
Od drugog preduzetnika Peurača je istog dana tražio 50.000 evra, piše u optužnici. Uhapšen je deset minuta posle predaje novca u hotelu „Hajat“, ali on nije pronađen kod njega. Interesantno je da se, neposredno pre hapšenja, Peurača u istom hotelu sreo sa tadašnjim zamenikom direktora BIA-e Draganom Markovićem zvanim Markoni. Marković je tada u izjavi koju je dao Tanjugu kazao da je bio u pitanju slučajan susret, ali je podneo ostavku tvrdeći da štiti ugled bezbednosne agencije.
Na sudu je Peurača tvrdio da je vlasnik jedne firme pokušao da ga podmiti, ali da je on to odbio. Za vlasnika druge firme rekao je da su se samo sreli na ručku neposredno pre hapšenja, a da nije primio mito dokazivao je time što policija kod njega ništa nije našla. Tužilaštvo je, međutim, osim svedoka, imalo i snimke prisluškivanih razgovora i video-nadzora, potvrde iz banaka da je novac podignut.
U julu 2015. sudsko veće koje su činili Danko Laušević kao predsednik i Rastko Popović i Dušan Milenković kao članovi, osudilo je Peuraču na pet godina zatvora, a zabranjeno mu je i da tri godine radi u državnoj službi. Presudu je, međutim, u martu naredne godine ukinuo Apelacioni sud.
Isto veće ponovo je u januaru 2017. osudilo Peuraču na četiri i po godine zatvora, ali zbog trgovine uticajem. Izrečena mu je i trogodišnja zabrana rada u državnoj službi.
„Peurača je zahtevao i primio novac kako bi korišćenjem svog stvarnog uticaja koji crpi iz službenog položaja posredovao kod inspektora da se ne izvrši službena radnja“, zaključuje sudija Laušević u presudi.
Sudija je objasnio i šta se događalo u 12 minuta koliko je prošlo od predaje novca do Peuračinog hapšenja.
„Utvrđeno je da je neposredno pre lišenja slobode Peurača imao komunikaciju sa za sud nepoznatom osobom“, navodi Laušević u presudi. Peurača je, piše dalje sudija, poslao poruku nepoznatoj osobi da se nađu u ve-ceu u istom delu hotela.
„Po uverenju suda, to daje mogućnost da je novac predat bez prisustva svedoka i video-nadzora, a samim tim predstavlja i mogući odgovor zašto novac nije nađen kod okrivljenog Peurače.“
Presudu je potvrdio Apelacioni sud u novembru 2017. godine.